Studentska prostitucija: Danju uče, noću zarađuju 3000 kuna

Noću svoje usluge najčešće nude poslovnjacima u luksuznim hotelima, elitnim klubovima, na jahtama…

Uz elitnu, hotelsku, agencijsku, sportsku, uličnu i mnoge druge u svim većim gradovima diljem Hrvatske u posljednje vrijeme doslovce cvjeta i studentska prostitucija.

Teško se dokazuje, a tamna brojka je velika jer se u policijsko- pravosudnoj statistici studentska prostitucija kao takva ne evidentira. Studentice u „posao“ s prostitucijom najčešće ulaze same, bez makroa kako s njim ne bi dijelile više od pola zarade.

Premda prepuštene same sebi, manje su izložene različitim oblicima brutalnog nasilja i ucjena. No, nije avantura njihov motiv. To je gotovo uvijek neimaština, borba za goli život, puko financiranje hrane, stana, studija.

Činjenicu da se prostituiraju upravo kako bi uspjele okončati studij, dokazuje i podatak da su mnoge od njih, zapravo, uzorne studentice!

Kolegama u klupama često ni na kraj pameti nije da te cure vode paralelan život, priča nam jedna od njih. Noću svoje usluge najčešće nude poslovnjacima u luksuznim hotelima, elitnim klubovima, na jahtama, zatvorenim zabavama, iznajmljenim stanovima ali i u studentskim domovima. Klijente pronalaze po preporuci, internetom i različitim oglasnicima.

Studentica Maja (21) iz Zagreba, zgodna samozatajna ali u krevetu žestoka traži gospodina za ugodna i vatrena druženja, nazovi broj 091-XXX-XXX. Tako glasi samo jedan od brojnih internetskih oglasa sa zamamnom golišavom fotografijom od prije nekoliko dana…

Maja kaže da ima vlastiti stan te da svoje usluge naplaćuje 1000 kuna po satu. Za vrijeme provedeno sa studenticom Majom od 23 sata uvečer do 10 ujutro potrebno je izdvojiti 700 eura.

Kako im policija ne bi ušla u trag, oglas ostaje aktivan tek nekoliko sati, najduže jedan dan, a onda se dodaje novi, s novim imenom.

Svoju ispovijest o tome kako se već na prvoj godni studija doslovce prodala za zelenu majicu a potom našla u grotlu prostitucije, ispričala nam je 35-godišnja Istrijanka, nekadašnja studentica.

Kaže da se počela seksasti za novac jer joj je trebalo novca da plati studij. Onda je vidjela da lagodnije živi, pa se sve kasnije preobrazilo u pohlepu, čisto iživljavanje.

Danas za sve krivi svoje sputano i neiživljeno djetinjstvo u konzervativnoj sredini.

“Na studij sam došla kao pravo pravcato nevinašce. Najednom sam se našla sama, daleko od svih, od roditeljske stege. Odmah sam uvidjela što prijateljice rade i čime se sve bave da poboljšaju studentski standard. Shvatila sam da sada i ja mogu sve ono što ranije nisam mogla ili smjela zbog okoline i sebe same. Pod svjetlima velegrada mogla sam taknuti i dno i nebo. Dotaknula sam oboje. Nebo sam takla zaljubivši se u dečka sramežljivog poput mene, koji me ubrzo svojom brutalnošću doslovce gurnuo na dno. Iz inata i osvete momku htjela sam istražiti jesu li svi muškarci isti. Prvi mi se ponudio vlasnik omiljenog butika, tatin vršnjak. Što da vam kažem, on besraman a ja popustljiva i završila sam u njegovom krevetu. Nazad više nisam mogla. Bio je to moj prvi seks naplaćen zelenom majicom”, priča nekadašnja studentica agronomije, danju uspješna studentica a noću prodavačica ljubavi ili- kako sama kaže- prava pravcata kurva…

Osim novca, odjeće poznatih marki i štošta drugog, sugovornica nam otkriva da su joj klijenti često nudili i „bijelo“.

“Već za prve godine studija, hvalisanjem onih koji su bili sa mnom, pročulo se za mene. Zaključila sam da vrijedim u krevetu i znala sam kako od svih izvući ono što želim. Sve je krenulo od majice, pa trenirke, tenisica, štiklica… Kada sam se dobro odjenula, umjesto krpica zanimao me novac. Za seks na brzaka znala sam, bez imalo srama, tražiti 100 ili 200 eura. Nakon što sam probala jednog, dvojicu, trojicu… bio je to put bez povratka. Od nekad sramežljive djevojke preobrazila sam se u objekt za zadovoljavanje nečije požude. Sve mi je bilo nebitno i imalo svoju cijenu, ovisno o mjestu i željama klijenta. Najviše sam mogla „ubrati“ za seks na javnom mjestu. Kafić, ima ljudi, nema ljudi, ulaz u narodnjački klub, osvijetljeno parkiralište, ulica ili hotelski bazen, bili su pravi izazov kao mjesto za seks. Vjerovali ili ne, za ispijanja jutarnje kave poseksala sam se u prepunom kafiću. Klijentu je to bio adrenalinski nagon a meni izazov zbog novca. Kao studentici bio je to san u kojem sam za samo nekoliko minuta seksa u kafiću zaradila 400 eura. Nije mi više bilo bitno koliko, nego neko prokletstvo novca, iskustva te poniženja muškarca. A i oni su upravo to plaćali. Željela sam doslovce ponizite te macho frajere s lovom koji su bili duplo stariji od mene. Oni su dominirali nadamnom samo u ta četiri zida a ja sam ih za njihov novac izvodila van gdje je prijetila opasnost da ih svi vide i prepoznaju”, priča Istrijanka svoja iskustva sudentice i razularene prostitutke.

Kaže da se još uvijek prisjeća želje jednog vozača profesionalca koji joj je za seks ponudio vožnju po zaobilaznici i onoliko eura koliko najviše potegne sa svojim ljubimcem.

Brzinomjer se tada zaustavio na 260 kilometara na sat, za koliko eura mu je, kaže, ispraznila novčanik. Djevojke za novac na ulici su po njenoj priči bile lako prepoznatljive po neukusno izazovnom odijevanju.

“Svaka normalna žena voli se dotjerati i prošetati u štiklama, a kurva obučena u utegnutu suknjicu koja se lako skida te iste štikle obuje dodavanjem nepotrebnih dijelova odjeće”, pojašnjava naša sugovornica.

Mušterije za seks je, kaže, pronalazila pogovorom od uha do uha ili na internetskim erotskim stranicama. Bilo je među njima uglednika iz svih slojeva društva kojima novac nije predstavljao problem.

“Plaćali su mi za seks a ja sam se željela dočepati novca. Mislila sam da sanjam. Seks za novac to vam je pravi užitak poniženja. Znala sam da me iskorištavaju za novac ali vjerujte mi, nisam se tako osjećala. Ja sam iskorištavala njih. Interes mojih klijenata bio je da plate i da dobiju moje tijelo. Moj interes je bio da ih ponizim što više i da im uzmem što više. Ma uzimala sam što sam više mogla. Tko ti se predstavlja višim i dominantinijim u društvu i više priča taj manje ima. Oni skromniji, mirniji uvijek su imali i bili spremni dati sve za ono što žele. Nekad sam za pola sata znala izvući i po 400-500 eura, ovisno o klijentu. Jedan mi je samo za jedno popodne, dan prije svog vjenčanja, platio 900 eura”, otkriva tajne „zanata“ naša sugovornica.

Danas niti ne zna broj s koliko ih je bila.

“U jednom danu znala sam biti s njih pet, šest i ja sam to mogla. U drugom danu ako mi je bilo prilike biti s dvojicom ili trojicom, to mi je bilo apsolutno svejedno. S koliko sam ih bila do sada? Ufff. Uf. Ma ne sjećam se niti kada sam prestala brojati. Evo ovako, mjesec ima trideset dana pa to pomnožite barem sa dva. Odbiti treba mjesečne cikluse od nekoliko dana i eto zbroja sa koliko njih sam bila za mjesec ili godinu. Moje slobodno vrijeme bilo je kratko. Nije to bilo ono ustanem i ne znam što ću sa sobom. Osim seksa, moralo se nešto i učiti te ići na predavanja. Prostitucija je začarani krug laži gdje se nikome nisam morala opravdavati ni za što. Sa šestim klijentom za novac u istom danu osjećala sam se isto kao i sa onim prvim. Bilo je dana kada mi se zapravo i nije dalo, ali neki vrag u meni me tjerao svaki dan na isto jer sam se na kraju dana s punim novčanikom osjećala nekako baš moćno. Pa zamislite da sam u jednom danu znala zaraditi i nekoliko tisuća eura, što je nečijapolugodišnja plaća. Sve njih koji ženi plaćaju za seks smatrala sam smećem od ljudi. Nisam ni pomišljala da sam zapravo ja smeće koje prodaje svoje tijelo neznancima za novac. Imala sam sreću da, poput mojih prijateljica, nisam upala u svijet droge jer se pred roditeljima sve moglo sakriti tuširanjem i presvlačenjem osim nadrogiranosti”, priča Istrijanka.

Biti studentica i kurva, kaže, znalo je imati i svoje teške trenutke.

“U mojoj je glavi bio pakao. Košmar. Znala sam da nisam niti kurva, već nešto puno gore, prava drolja. Znala sam da za novac trčim od jednog do drugog i da se nigdje neću zaustaviti. To je bilo pravo ludilo. Od 13 do 15 sati bila bih u krevetu s Bernardom, a za pola sata već me je čekao Robertino. To između je pakao. Odeš pod tuš, promijeniš garderobu i ideš dalje. Između drugog i trećeg klijenta uvijek sam imala onih pola sata za pripremu i to mi je bilo nekako najgore. Ma, kada se ti suočiš sa tušem i sam sa sobom. E tada se užasno ružno osjećaš, jer pod tušem si sam. Pod tušem slijedi priprema za novu „bitku“ za koju ne znaš jesi li je izgubio ili dobio, ali ideš dalje i dalje. Prostitucija je kao droga, navučeš se i gotovo. Iako se ne kajem, nekako se sramim zašto se nisam zaustavila nakon prvih 10 ili 50 klijenata koji su mi platili za seks. Iskustvo mi je isto nakon njih nekoliko ili nakon njih nekoliko stotina koji su me „pregazili“. Nekada sam se seksala s bilo kim, tek tako, usput, samo da ispunim dan. Stotinu eura je uvijek bio početak ma kako završilo i to me držalo. Najstariji s kojim sam bila imao je četrdesetak godina više od mene a najgoru ponudu, koju sam odbila, dobila sam od 82-godišnjaka, gotovo 60 godinastarijeg od mene. Najveće poniženje priredila sam jednom medijskom zaposleniku kojem sam zbog neke svoje frustracije netragom pobjegla iz sobe. Svjesno sam ih sve redom ponižavala koliko god sam mogla”, priča nekadašnja studentica svoja iskustva.

Opravdanje za prostituiranje bez granica pronalazi u neiživljenom djetinjstvu.

“Ne krivim svoju mamu zbog svega ovoga što sam radila, jer znam da mi je željela najbolje ali trebala me je puštati vani da izlazim kao moje prijateljice. One su išle u disko, a ja sam u to vrijeme morala biti doma. Morala sam gledati serije koje je i ona gledala. Ja sam morala čitati knjige koje je ona birala. Ako sam obukla suknju malo iznad koljena, već me je grdila da se oblačim kao kurva. Upravo je to bila prevaga da budem sve to što su mi branili. Te male optužbe i branjenja bile su toliko gadne da je to čudo koje se kasnije odrazilo na moj život. To moje i takvo djetinjstvo me navuklo na sve to. Pa meni je u djetinjstvu apsolutno sve bilo zabranjeno jer po mojoj majci moje je vrijeme tek trebalo doći, a ono nikako dolazilo nije”, pojašnjava uzroke svoga ponašanja naša sugovornica.

Nekadašnja studentica- prostitutka danas je majka i supruga i, kako kaže, redovita posjetiteljica crkvenih propovijedi.

“Redovito sam u crkvi. Ovu svoju ispovijed do sada sam tajila i mogla bi je ispričati jedino svećeniku M. Znam da je razuman te da me poznaje kao uzornu i dobru majku. Njemu bih moga u tančine opisati to moje ludilo koje me držalo godinama. Ne zbog toga da ga upitam je li mi od Boga oprošteno, jer j..e mi se je li mi oprošteno, već bih mu mogla kazati istinu s porukom mladim djevojkama da uz seks nikako ne eksperimentiraju s drogom i alkoholom.”

Da naznaka prostitucije– osim u studentskim- ima i u učeničkim domovima, svjedoči primjer od prije nekoliko godina iz jednog većeg grada na priobalju kada su se dvije maloljetnice odlučile fotografirati gole za samo pedesetak kuna.

Kada im niti to nije bilo dovoljno, prodavale su se nekoliko puta starijima od sebe za stotinjak kuna uz drogu i alkohol…

Ispovijest prostitutke s fakulteta: Zaradila sam dovoljno za idućih deset godina

zaradila sam dovoljno da idućih deset godina ne moram ništa raditi. Bilo bi glupo da trošim taj novac. Sad radim “normalan” posao. Zapravo, legalan, zvonko se smije Nataša (30). Nije joj to pravo ime.

Ali je ime veže uz burnu prošlost. I kaže da se ničeg ne srami.

“Sama sam odabrala kako ću zarađivati. Volim novac, danas još i više nego ranije. Prije sam voljela imate skupe stvari, odjeću, obuću, nakit, torbice, kozmetiku. I danas to volim i imam, ali racionalnije trošim. Sad više volim putovati, učiti jezike, obrazovati se”, priča bivša prostitutka, koja je svoje tijelo počela prodavati na prvoj godini Ekonomskog fakulteta.

Prestala je s time prije tri godine. Diplomirala je u roku no, kako kaže, u prostituciji je željela doktorirati.

“Bilo ih je puno koje su se bavile istim poslom. Sad su to prave “dame”, nevine, djevice, čiste. Udane žene, majke, žive život u vječitom grču, u strahu da će im muževi doznati da su zarađivale na seksu. To mi je licemjerno. Ako nekog sretnem iz svoje prošlosti, ne okrećem glavu, nema smisla. Ne kažem da bih tako ponovno živjela, da vratim vrijeme unazad, ali je lakše živjeti ako prihvatimo svoju prošlost. U protivnom će nam se ona kad tad obiti u glavu. Nakon što sam odlučila prestati, odlučila sam se i na samački život. Nikad se neću udati, nikad neću imati dijete. Zašto bi drugi ispaštali zbog moje prošlosti. Dovoljno ja patim, sama, usamljena, prljava, ali iskrena…”

Koliko god Nataša pričala vedro, duboko u sebi pati. Rečenica za rečenicom otkriva veliku ranu u njenom srcu, ma koliko god je ona skrivala.

Nataša je lijepa žena. Prirodna plavuša, srednje visine, vitka, tamnijeg tena. Ima predivne bijele zube, njegovane nokte, diskretno našminkana. Izgleda najmanje pet godina mlađe.

Nakon diplome još je neko vrijeme živjela u Zagrebu. Sad živi i radi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Pomoćnica je direktora u privatnoj tvrtki koja godišnje ima milijune kuna prometa. Zadovoljna je.

“Ma jok, s direktorom nikad nisam ni očijukala, to nije moj đir. Ali nije me iznenadilo vaše pitanje, ja bih isto pomislila”, nimalo se nije uvrijedila Nataša.

U Zagreb je došla s odličnim uspjehom. Majka ju je smjestila u dom, mjesečno bi dobivala džeparac, koji joj je slao očuh.

“S njim sam izgubila nevinost, silovao me. Kad sam se povjerila majci, išamarala me je. Mislim da je znala da joj ne lažem, ali to nije mogla prihvatiti. Tad sam shvatila da ni jedan muškarac na ovome svijetu nije dobar. Kasnije sam, kako sam prošla na stotine njih, samo potvrdila svoje uvjerenje. Novac koji mi je slao, ha, vjerojatno je to činio jer me je želio zadržati uz sebe, bio je zaljubljen u mene, a ne u moju majku. Možda sam iz inata njemu postala prostitutka. Uživala sam kad bih nakon gotovo svakog muškarca slala poruke, pričala mu što sam i kako radila. A onda sam osjetila miris novca i to me obuzelo. Sve što mi je taj čovjek učinio, novac mi je popravljao. Kupovala sam predivne stvari, uvijek sam bila lijepo obučena, našminkana, ali nikad nisam u tome pretjerivala. Nikad nisam hodala u ultra kratkim suknjama i dekolteima, uvijek sam bila decentna. To je muškarce najviše palilo. Isto je i danas, samo što se više ne prodajem. Imala sam normalnih veza, uvijek bi bile s imućnim muškarcima koji su me vodili na putovanja, kupovali mi lijepe stvari. No čim bih se ja počela zaljubljivati ili, ne daj Bože da su oni zaglibili, što je bilo češće, odlazila bih. Ljubav si nikad ne smijem dopustiti jer nikad nikog ne želim povrijediti”, odlučila je Nataša.

U “biznis” je ušla s kolegicom koja se prostituirala preko oglasa.

“Upozorila me da nikad, ali nikad ne smijem imati posrednika jer ću ostati i bez novca, a mogla bih i bez glave. Bila sam svjesna svog izgleda i znala sam da mogu birati samo najbolje. Bilo je tu i promašaja, ali bih to skuplje naplatila. Moji klijenti su uglavnom bili poslovni ljudi, bankari, odvjetnici, suci, liječnici, visoki policijski dužnosnici. S nekima sam se viđala mjesecima, s jednim suprugom poznate pjevačice godinama. I nakon što se oženio, nastavili smo se viđati. Uvijek bih ga čekala u Dubrovniku, to nam je bilo “utočište”. Platio bi mi avionsku kartu, najskuplji hotel i po nekoliko tisuća eura za susret. Ponekad bi mu nešto iskrslo pa ne bi mogao za mnom doći u Dubrovnik, ali sve mi je bilo plaćeno. Vezao se uz mene, bio je tužan kad sam mu rekla da odlazim iz svijeta plaćene ljubavi”, prisjeća se Nataša.

O imenima klijenata ne želi govoriti. Ima svoj stan, auto, dobar posao, nekoliko dobrih prijatelja i to joj je dovoljno. No samoću, priznaje, nikad neće popuniti. Onu u srcu. Zna da nikad ne smije voljeti. Samo zato što je bila prostitutka. “To je moj grijeh i moj teret koji nosim na leđima. Nisam krala, varala, lagala. Drugi su. Ja sam im to samo naplaćivala. Nisam sretna. Najviše što sam za sebe mogla napraviti je da sam se time prestala baviti”, pognula je glavu Nataša, pogledala u neispijenu šalicu kave, mahnula mi rukom i otišla.

“Prvi put sam dobila jednu majicu, a onda je počeo put bez povratka…”

Najzastupljenija dobna kategorija žena u prostituciji su one od 18 do 27 godina. Da, slobodno možemo reći da je riječ uglavnom o studenticama, procjenjuju MUP-ovi inspektori koji godinama rade na suzbijanju ove djelatnosti.

“To nije zanimanje, to je eksploatacija tijela. Bilo bi strašno kad bi se prostitucija legalizirala. Ona sa sobom gotovo uvijek vuče alkohol i drogu. Zamislite što bi bilo kad bismo to ozakonili”, pričaju policajci koji su veliki protivnici legalizacije najstarijeg zanata na svijetu.

Po MUP-ovim evidencijama, Zagreb je centar prostitucije, a ljeti se prostitutke sele u gradove na moru. No, upozoravaju, ne znači da se prostituiraju isključivo Zagrepčanke.

Naprotiv. Mnoge djevojke dolaze iz malih sredina u velike gradove gdje se mogu prikriti, gdje su minimalne šanse da ih netko prepozna.

“Najlakši način dolaska do klijenata su oglasi. Mali je broj eksplicitnih oglasa, pa je zato teško dokazati da je riječ o prostituciji. Eskort nije kažnjiv, samo moralno. Druga je stvar što se iza eskort pratnji krije prostitucija, ali mi smo nemoćni. Ne možemo dokazati da je netko primio novac za seks, osim ako primatelj novca to ne prizna, a to se nikad ne događa. Onaj tko daje novac, po važećim zakonima ne čini nikakvo kazneno niti prekršajno djelo. A takvi ni neće svjedočiti. Prostitucija je teško dokaziva”, objašnjavaju u MUP-u.

Prema njihovim “profilima”, eskort dama mora biti atraktivna, obrazovana i zabavna. Ona za susret dobije, u prosjeku, oko 1000 eura. Za razliku od njih, tzv. uličarke, “rade” i za kutiju cigareta ili pedesetak kuna.

Takvih je policija i najviše uhitila. Prošle su s prekršajnim prijavama, njih 165 lani. Elitna prostitucija najviše mori istražitelje, a najteže ju je dokazati.

“Djevojke, studentice, počinju često uz podršku prijateljica koje im objasne da je to super, da se brzo i puno može zaraditi. Većina njih ubrzo upadne u ralje makroa i povratak je težak. Kako bi mogle podnijeti nekoliko muškaraca na dan, one koji im nisu privlačni, koji su im odbojni, pribjegavaju alkoholu i drogama. Većina njih bez stimulansa taj posao ne može raditi. Prostitucija nije samo prodaja tijela, na kraju je to puno veće zlo”, upozoravaju istražitelji.

Studentska prostitucija, ona elitna, uglavnom se odvija u hotelima.

“U Zagrebu su to gotovo svi elitni hoteli. Naravno, i oni jeftiniji. U svim većim slučajevima smo dokazali da su recepcioneri bili glavni u priči, bez njih je to nemoguće izvesti jer su oni ti koji omogućavaju slobodne dolaske i odlaske djevojaka”, otkrivaju nam u inspektori Ministarstva unutarnjih poslova.

Facebook Comments
Source :

express.hr

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

X Close