DA NISU PRODALI ALJASKU AMERICI, RUSI BI BILI “VLADARI SVETA”: Najbolji potez se pretvorio u najveću grešku

Na današnji dan 1867. godine Aljaska je postala američko vlasništvo . Ispisan je ček na tadašnjih 7,2 milijuna dolara i predat Rusima . Kupovina ovog prebogatog poluotoka je bila jedna od najpametnijih transakcija u povijesti.

Mnogi i danas smatraju da su Amerikanci Aljasku ili ukrali od Rusa, ili je uzeli u najam, pa je nisu vratili . Usprkos rasprostranjenim legendama, pogodba je bila poštena, čista i fer i obje strane su imale dobre razloge da je sklope. Aljaska nije ni oteta ni iznajmljena već prodana .

Amerika je tako za 7,2 milijuna dolara ili 11 milijuna “zlatnih” rubalja kupila milijun i po kvardratnih kilometara (veća je nego Poljska, Njemačka i Francuska zajedno) potpune divljine po cijeni od četiri centa po hektaru i samo tijekom prvih 50 godina vladavine nad tom zemljom zaradila od nje barem sto puta više. Naime, iako su uložili u snijeg i led sve im se isplatilo jer su na Aljasci uskoro otkrivene velike zalihe nafte, prirodnog plina i ruda.

Foto: AP / TanjugFoto: AP / Tanjug

Što će nam taj “kovčeg s ledom”?

Iako prepuna prirodnih bogatstava Amerikanci nisu bili sretni što kupuju neki tamo “bezvrijedni komad leda” za koji i ne znaju gdje se točno nalazi, as njim nisu bili sretni ni Rusi. Dogovor je smatran glupošću, a kupovina “bacanjem novca u vjetar”.

Kako možemo dati zemlju u čiji razvoj smo uložili toliko snage i vremena, zemlju u kojoj je uspostavljen telegraf i gdje su otkrivena nalazišta zlata? – Pisale su ruske novine.

Što će Americi taj “kovčeg s ledom” i 50 tisuća divljih Eskima koji za doručak piju riblje ulje? – Žestoka je bila i štampa u Americi.

Protiv kupnje su bili čak i Senat i Kongres. Tadašnji državni tajnik Viliam Sivord obavio je pregovore o kupnji zemlje snijega i leda, pa su dogovor o transakciji zvali ” Sivordove ludorije “.

Ruska Aljaska je tako u 19. stoljeću bila centar međunarodne trgovine. U njenom glavnom gradu trgovalo se kineskim tkaninama, čajem, pa čak i ledom, koji je bio potreban jugu Amerike prije pojave hladnjaka. Gradile su se tvornice, vadio se ugljen, pravili su se brodovi, a već su bila otkrivena i nalazišta zlata.

U vrijeme najvećeg procvata glavni upravitelj ruskih naselja bio je vrlo talentirani trgovacAleksandar Baranov koji je sebe nazivao “ruski Pizaro”. On je jako zavolio Aljasku pa je oženio i domorotkinje, kćer vođe naroda Aleuta. On je gradio škole i tvornice, pravio brodogradilišta, širio trgovinu pa je tijekom njegovog upravljanja Rusko-američka kompanija imala ogromne prihode i fantastično poslovala .

Kad je on 1819. godine umro na njegovo mjesto je došao kapetan Ludvig von Hagemaister.U to vrijeme su prema statutu kompanijom mogli upravljati samo časnici Ratne mornarice i oni su uskoro tako profitabilnu tvrtku koja je zarađivala ogroman novac doveli do kraha . Za sve je naravno bila kriva pohlepa i želja za brzim bogaćenjem.

wikiAleksandar Baranov (lijevo) i kapetan Ludvig von Hagemaister (Foto: wiki)

Sebi su dali ogromne plaće, a cijene po kojima su od lokalnog stanovništva otkupljivali krzno su prepolovljene. Starosjedioci su tako počeli živjeti u neimaštini, pa su podizali pobune. Rusi su ih gušili gađajući sela na obalama iz vojnih brodova.
Odlučili su tada trgovati ledom i čajem, ali, iako je to dobro krenulo i bilo traženo, nisu uspjeli organizirati kako treba, a da pritom nisu ni pomislili da smanje svoje plaće. Kako bi spasila tvrtku država je morala subvencionira ovu nekada profitabilnu tvrtku, ali čak ni to nije bilo dovoljno.

Ma ta zemlja je samo teret …

Onda je izbio Krimski rat u kojem su se Velika Britanija, Francuska i Turska zaratile protiv Rusije . Ona više nije mogla opskrbljuje i brani Aljasku, a pomorske putove su kontrolirali saveznički brodovi. Čak je i trgovina zlatom prestala funkcionirati. Rusi su strahovali da ako britanski brodovi krenu u blokadu Aljaske, Rusiji neće ostati ništa.

U isto vrijeme dok je situacija između Moskve i Londona nikad gora, Rusi su s Amerikancima u odličnim odnosima . Ideja da se Aljaska proda gotovo se istodobno pojavila s obje strane . Nije se činila loša ideja prodati neprofitabilnu i problematičnu oblast, kojom su očito mogli upravljati samo hrabri i talentirani.

Ruski predstavnik u Washingtonu Eduard de steklom je na zahtjev cara Aleksandra II započeo pregovore s američkim državnim tajnikom Viliamom Sivordom.

Rusi su, naime, smatrali da je prodaja Aljaske odlična ideja . Naime, bojali su se da bi im Aljasku ionako otela neka druga sila ukoliko je ne bi prodali (npr. Velika Britanija, koja je vladala susjednom Kanadom), pa u tom slučaju ne bi dobili ništa. Vlada Aleksandra II odluku o prodaji Aljaske pravdala je udaljenošću “Ruske Amerike” od središnje Rusije i visokim troškovima .

Loš predznak: Zastava pala na bajunet

Službena primopredaja, odnosno izravan prijenos vlasništva Aljaske od Ruskog carstva na Sjedinjene Države izvršen je 19. listopada 1867. u Novoarhangelsku (danas grad Sitka).

Američka i ruska vojska su se postrojile pored stuba sa zastavom, s kojeg je uz topovske salve počelo spuštanje zastave carske Rusije. Međutim, zastava se zamrsila na samom vrhu. Mornar koji se popeo da je odmrsi bacio ju je dolje i ona je slučajno pala točno na ruske bajonete. To su mnogi protumačili kao loš predznak.

Nekoliko stotina Rusa, koji nisu željeli prihvatiti američko državljanstvo, bilo je prisiljeno evakuirati trgovačkim brodovima iu domovinu su stigli tek sljedeće godine.

Zlatna groznica pogodila je Aljasku 80-ih godina 19. stoljeća i donijela Americi milijune dolara. Svaki 19 listopada slavi se na Aljasci kao državni praznik, tzv. “Alaska Day”.

Gdje je nestao novac?

Ostale su zabilježene različite verzije o novcu dobivenom za Aljasku – od spekulacija da je tih sedam milijuna “zlatnih” dolara misteriozno potonulo s brodom u Finskom zaljevu, do toga da je Eduard de steklom taj novac pohranio u londonsku banku, ali i da je sam potrošio 165 tisuća dolara i to za odvjetnike i potplaćivanje novinara i kongresmena, jer je zadržao proviziju za sebe.

Foto: ProfimediaFoto: Profimedia

Stanovništvo

Aljaska koju zbog važnog međunarodnog prometa položaja danas zovu “prozorom prema Aziji” i “stražnjim vratima prema Kanadi” je 1884. dobila status županije, 1912. službeno je proglašena teritorijem Amerike, a 1959. je proglašena 49. saveznom američkom državom , koja uz Havaje, jedina nije izravno povezana s američkom teritorijem. Iako je najveća država u Americi, ona je slabo naseljena.

Na njoj živi svega oko 700 tisuća ljudi . Ali, njihovi prihodi su među najvećima u Americi.

(Telegraf.rs/24sata.hr)

Facebook Comments

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

X Close