“A ŠTO SAM VAM GOVORIO!?” Feyenoord je na vrh vratio čovjek kojem se smijala cijela Nizozemska

ROTTERDAM je neobičan grad. Tko je imao prilike posjetiti ga, teško bi ga opisao u jednoj rečenici i zapravo ga je vrlo teško smjestiti u neku kategoriju gradova. U Drugom svjetskom ratu bio je sravnjen sa zemljom i u njemu nećete naći puno toga što bi podsjetilo na njegovu povijest.

Grad i njegovi stanovnici su teška vremena ostavili iza sebe, a rotterdamske ulice obnovljene su nekim od najzanimljivijih arhitektonskih rješenja. Građani Rotterdama su jako ponosni na svoj grad, poznati su kao veliki radnici, a stalni ubrzani “muving” i gradilište na svakom koraku simboliziraju vječnu želju Rotterdama za razvojem i napretkom.

Golema rijeka Maas, koja prolazi srcem grada, podsjetnik je da se nešto u Rotterdamu stalno događa, a dizalice jedne od najvećih svjetskih luka u daljini dat će vam do znanja da je ovdje industrija, dobro jutro, dobar dan i laku noć.

Da je Dirk Kuyt grad, bio bi Rotterdam.

Te 2003. godine, u finalu nizozemskog kupa između Feyenoorda i Utrechta, Kuyt je imao tek 23 godine. Iza njega je bila sjajna sezona u kojoj je za Utrecht zabio 23 gola, no njegova momčad bila je veliki autsajder. Jaki Feyenoord, osvajač Kupa Uefe, koji se cijelu sezonu borio za naslov prvaka, bio je veliki favorit.

No, borbeni Utrecht, predvođen neumornim Kuytom, slavio je 4:1, a budući idol De Kuipa predstavio se u najboljem mogućem svjetlu. Zabio je četvrti gol, još jedan asistirao i na kraju sezone odnio titulu najboljeg nizozemskog igrača što mu je osiguralo transfer upravo u Feyenoord.

Nakon pet sezona u Utrechtu, Rotterdam i njegov industrijski štih legli su mu savršeno. U prvoj sezoni u novom klubu zabio je 24 gola, a Feyenoord je završio na trećem mjestu. Sljedeće sezone utrpao je 29, no on i Kalou nisu mogli igrati i obranu i još stati na gol pa su bili četvrti.

Od ožujka 2001. do travnja 2006. godine, kombinirano u Utrechtu i Feyenoordu, Dirk Kuyt odigrao je 179 utakmica zaredom. U svojih prvih osam prvoligaških sezona propustio je točno pet utakmica, što je dovoljno govorilo koliko je fizički spreman, a njegova snaga i želja za radom odmah su osvojili temperamentne Feyenoordove navijače.

“Ne namjeravam samo tako otići iz ovog kluba. Odlazim samo ako se javi baš neki europski velikan”, rekao je Kuyt nakon što je sezonu 2005./2006. završio s 25 golova.

A velikan se, naravno, javio. Liverpool je iskrcao 18 milijuna eura i Kuyt se preselio u Premiership. U specifičnom klubu, koji nikad nije trpio tipove koji se “švercaju”, Kuyt je brzo postao heroj Kopa. Uostalom, Anfield ne zaboravlja tako lako tipove koji Manchester Unitedu zabiju hat-trick.

Razbijao je, zabijao je, vukao je momčad do velike pobjede 3:1 2011. godine. No, do tad je Kuyt odavno bio “King of the Kop”. Premiership do njegova dolaska nije vidio puno tako ofenzivnih igrača koji su istovremeno toliko dobri u obrambenom dijelu igre, a moć ponavljanja kod Kuyta bila je fascinantna. Već u prvoj sezoni bio je jedan od najvažnijih Benitezovih igrača na putu do finala Lige prvaka u kojem im je Milan vratio za Istanbul.

Kuyt je zabio počasni gol u 89. minuti za 2:1, no već tada je bio proglašen igračem za velike utakmice. Bio je tip koji je potegnuo kad je trebalo. Baš kao 2012. godine u finalu Liga kupa u kojem je prvo zabio u produžetku pa zabio penal u raspucavanju protiv Cardiffa.

I to mu je bio prvi trofej u karijeri nakon onog kupa s Utrechtom. U “ukletom” Liverpoolu je u 286 utakmica s krila zabio 71 gol. Samo su Ian Rush i Steven Gerrard zabili više europskih golova za “redse” od neuništivog Nizozemca. Samo rad, rad, rad…

A onda se javio i Fenerbahče, koji je aktivirao klauzulu od milijun eura i Kuyt je 2012. godine preselio u Istanbul. U bogatoj ligi u koju su veliki igrači dolazili uglavnom po lovu, Kuyt je u prvoj sezoni osvojio prvenstvo, a u drugoj kup.

Stario je, osvojio je poneki trofej, ali nešto ga je još mučilo. Zvali su ga neki veći europski klubovi, no Kuyt je odabrao svoj Feyenoord u koji se vratio 2015. godine. Rekao je da je ostao nešto dužan.

Na klupi je bio njegov bivši suigrač Giovanni van Bronckhorst, a Feyenoord je od njegova odlaska u Liverpool prošao put od samog dna do povratka u nizozemski vrh. Bilo je tu poraza 10-0 od PSV-a 2010. godine, bilo je zaostajanja za prvakom više od 30 bodova, no Feyenoord se polako vraćao u borbu za mjesta na vrhu.

“Uvjeren sam da ćemo biti prvaci. Samo želim biti prvak s Feyenoordom”, ispalio je po povratku u Rotterdam nakon čega mu se, doslovno, smijala cijela Nizozemska.

Potpisao je jednogodišnji ugovor i poveo Feyenoord u borbu za titulu. Krenuli su odlično, a onda prosinca do veljače izgubili sedam utakmica zaredom.

“Pa mi smo katastrofa. Ne trener, nego mi igrači. Ovo je sramota na što ličimo. Mene je sram. Ovo su mi najteži dani u karijeri. Samo znam da ću napraviti sve da i ja i momčad budemo bolji”, rekao je Kuyt nakon rekordnog, sedmog uzastopnog poraza.

S 35 godina na leđima, na kraju karijere, nije odustajao. Sezonu je završio s 23 gola i dovukao Feyenoord do finala kupa. A tamo, kako život piše priče, Utrecht. Trinaest godina kasnije Kuyt se našao na istom mjestu u nešto drukčijoj situaciji. No, i ovaj put je bio među najboljima. Namjestio je prvi gol i Feyenoord je slavio 2:1 što mu je bio prvi trofej u osam godina.

“Bit ćemo prvaci”, rekao je nakon što je odlučio ostati još jednu godinu i ponovno su mu se svi smijali.

Smijali su mu se kad je prije dva tjedna izgubio od Excelsiora u utakmici koju su svi već upisali kao potvrdu Feyenoordova naslova prvaka. Umjesto da u zadnjem kolu u velikoj fešti na De Kuipu slave titulu, navijači, Kuyt i društvo morali su se tresti zadnjih 90 minuta sezone.

Tresli su se 38 sekundi. Toliko je 36-godišnjem Kuytu trebalo da zabije Heraclesu za 1:0, do kraja utakmice kompletira hat-trick i svojem Feyenoordu donese prvu titulu nakon 18 godina.

Stao je pred navijačku tribinu, završio ruke i kao da je želio reći “jesam vam rekao!””Svi ste mi se smijali. Evo vam. Ovo je najbolji trenutak moje karijere. Nikakvo finale Lige prvaka, nikakvo treće mjesto s Nizozemskom… Znao sam da ćemo biti prvaci. Feyenoord nije klub koji bi se trebao zadovoljavati remijima s Ajaxom i plasmanom u gornji dom tablice. Trebaju vas zadovoljavati samo trofeji”, rekao je Kuyt nakon što je na ulicama Rotterdama sa 140.000 navijača zapjevao “You'll Never Walk Alone”.

Dirk Kuyt nije onaj tip igrača kojeg ćete se za 20 godina sjetiti i reći “uh, on je bio fantastičan”. Neki će ga zaboraviti, neki će reći da nije bio dovoljno dobar za veće rezultate. No, Kuyta to sigurno neće zanimati. On je svoj san ostvario.

A sigurno mu se nitko više neće smijati.

Facebook Comments
Source :

index.hr, Foto: Getty Images/Guliver Image

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

X Close